Heraldika (u širem smislu) Kralјevske porodice Karađorđević je živo i aktivno istorijsko i lično poslanje. Ona je neprekinuta simbolička veza između Doma Karađorđevog i Srbije i svih zemalјa kojima je Dom vladao u delu novovekovne istorije kad bi Srpstvo (u širem smislu) bilo samosvesno i samoorganizovano. Kao takva, ona je kulturno dobro od najveće vrednosti (sada policentričnog) društva koje sebe prepoznaje i opisuje kao srpsko i koje deo svog poslanja slobodnom volјom zaveštava Kralјevskom domu na predstavlјanje.

Dinastički grb kneza Aleksandra Karađorđevića

Heraldika je društvena nauka o grbovima i srodnim obeležjima i postoji policentrično i u mnoštvu sistemski organizovanih verijanti u poslednjih devet vekova. Ona crpi svoj repertoar i sastavne delove iz mnogo starijeg fonda simbola civilizacije ali ima i sasvim originalnih delova koji se mogu upotreblјavati i čitati usklјučivo putem heraldike i koristeći ponekad naizgled kakafona heraldička pravila. Čuvanje heraldike u skladu sa dugovečnim pravilima jeste pokazatelј pripadnosti evropskom krugu država pa nije za čuđenje što su imperije i manje države iz prošlosti i sadašnjosti toliko ulagale i ulažu u njeno javno predstavlјanje i što se još predanije radilo na njenom uništenju od tanatoskih izjednačitelјa! Za ovaj jednostavan uvodni tekst je od važnosti spomenuti jedno od tih pravila. Suveren zemlјe u tradicionalnom smislu, a kod nas je to „po milosti Božijoj i  volјi narodnoj“, mora da na najvišem nivou preuzme heraldička obeležja te zemlјe kao svoja. U suprotnom, heraldički je unizio status suverena a zemlјu predao aspirantu, kojih po samoj prirodi lјudskoj uvek ima na pretek. Ukratko, bez grba zemlјe nema suverena a u najstrožijem smislu se može reći da neke zemlјe i nemaju svoj grb nego samo njen suveren, kao u slučaju Ujedinjenog Kralјevsta (Velike Britanije i Sev. Irske). U slučaju Karađorđa, njegova nadnaravna, mitska veličina se ogleda u tome da je ne samo uzeo grb zemlјe za svoj, on je prvo izmislio zemlјu, pa izmislio u zvanično postojanje grbove zemalјa na koje je pretendovao kao suveren volјe narodne, pa onda i nadgrb za sve zajedno, da bi ih onda baštinio i branio uz nadu da će ga se neko njegov, isto tako svestan a možda još i svesniji, sećati u budućnosti.

Veliki grb Kralјevine SHS 1922

Heraldika takođe traži da jednom osvojen ugled i status grbonosci mogu zadržati za sva vremena čak i po njihovom svetovnom gubitku. Nevladajuće porodice zadržavaju kao deo svog heraldičkog izraza grb zemlјe ili zemalјa kojima su vladale, mogu se odreći aspiracija nad njima ali se to događa izuzetno retko, opet po samoj prirodi lјudskoj, pa čak i ako se desi pravo automatski sleduje sledećoj generaciji (slučaj NјIV Romanov). Otud izreka „kralј je mrtav, živeo kralј“. Kao odlika heraldičke pristojnosti, međutim, određena mala promena grba, obično u detalјu na štitu i/ili parafernalijama grba, treba da pokaže da porodica nije vladajuća. Dom Karađorđevića je još u XIX veku ispravno postupio u tom smislu a tu praksu nastavlјa i danas.

Dinastički grb Kralјevine Jugoslavije

U našoj javnosti se vrlo retko jasno postavlјa odnos uticaja klasične heraldike i romejske (vizantijske) amblematike na novovekovnu državnu pa stoga i dinastičku heraldiku. Ono što i postavlјa to pitanje, postavlјa uglavnom iz nepoštenih pobuda vođenih tanatoskom uravnilovkom i osporavanjem civilizacije (setimo se lažnog štita sa tanušnim krstom, tzv. grb kneza Vlastimira iz 9 veka, tri veka pre heraldike). Romejska amblematika nije toliko razvijen sistem kao heraldika iako je odlično zadovolјavala potrebe administrativne hijerarhije u sistemu hrišćanskog rimskog istočnog carstva. Iz nje je srpska novovekovna državna heraldika uzela sve šarže (konstituente štita) i prenela ih u strogi sistem heraldički na najtačniji način primenjen heraldici. Same šarže je i Istočno carstvo uzelo od davnina, ti delovi jesu toliko prastari, toliko da prethode i samoj heraldici, da prethode Romejima, Rimu, Grcima, da dolaze iz osvita lјudske civilizacije! Dvoglavi orao kao simbol se može naći kod misterioznih Hetita i Asiraca a najverovatnije je postojao i kod Sumeraca (sa lavlјim glavama sigurno), krst je vanvremenski star, krin je zapravo osnovni dizajn i grafička ideja Evrope ako razmislite o tome, a ocila ili ognjila jesu jedna prastara misterija. Sve je to naš „zaumni superego“, ako dopustite ovaj oksimoron, u svom idejnom „melting potu“ istoka zapadu i zapada istoku načinio najsrpskijom slikom a da je istovremeno najdrevniji skup, najmlađa slika a starija od svake građevine ovde!

Srpska heraldika nije samo državna i dinastička. Lična i municipalna heraldika su prožete različitijim uticajima od sudbinskog duopola istok-zapad. Rasprava o heraldici na srpskom jeziku ne može početi i završiti se samo državnim grbom.

Moralna je obaveza Doma da živi svoju heraldiku jer time poštuje goreposmenutu slobodnu volјu društva i sudbu jer je rečeno i ustanovlјeno „po milosti Božijoj i volјi narodnoj“. Srpska kralјevina nije imala podanike, imala je slobodne građane koji su svoju slobodu platili najskuplјom cenom i odnos poštovanja mora biti dvostran.

S obzirom da je razaranje Jugoslavije prouzrokovalo dramatične promene u životu i budućnosti nekadašnjih konstitutivnih naroda Kralјevine, ukazala se potreba da se simboli, heraldički i veksilološki između ostalog, prilagode novom stanju stvari. To znači da se za potrebe trajnog reprezentovanja institucije Monarhije u Srbiji i šire uspostavi validan i istorijski utemelјen skup insignija koje će odgovarati savremenom trenutku, ali neće predstavlјati ni opoziv ni negiranje postojećeg istorijskog, moralnog i sudbinskog prava na nasleđe Kralјevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kralјevine Jugoslavije. To znači da se sve postojeće heraldičke i veksilološke oznake zadržavaju u zatečenom stanju, ali se prioritet nasleđa Kralјevine Srbije, srpskog naroda i Karađorđevog doma potvrđuje i osnažuje kroz dodatne heraldičke norme koje, po saglasnosti i dozvoli Starešine Kralјevskog doma, utvrđuje i propisuje Herold Kralјevskog doma posebnim aktom.

Na osnovu takvog stava, Herold Kralјevskog doma utvrdio je 2015. godine Ukazom aktuelni sadržaj i izgled heraldičkog znamenja Kralјevskog doma Srbije na nivou Velikog i Malog grba. Ukazom iz jula 2015. godine Herold Kralјevskog doma propisao je sadržaj i standarde za mali lični grb Prestolonaslednika Aleksandra Drugog, Princa-naslednika Petra (i potonje naslednike u tom dostojanstvu od nastupanja njihovog punoletstva) i veliki pavilјonski grb Kralјevskog doma.

Tekst ukaza:

Povodom 70. rođendana Nјegovog Kralјevskog Visočanstva Krunskog Princa Aleksandra od Srbije a iz duge potrebe za sređivanjem i kodifikovanjem zvaničnog znamenja Našeg Kralјevskog doma, ovim ukazom se ustanovlјava zvaničan izgled heraldičkih znamenja sledećih:

1) Malog ličnog grba Nјegovog Kralјevskog Visočanstva Krunskog Princa Aleksandra od Srbije koji je opisnog blazona „Štit: na crvenom štitu je beli dvoglavi orao u poletu obe glave krunisane heraldičkom krunom Srbije, klјuna, jezika i nogu zlatnih a na grudima orla crveni štit sa krstom do ivica između kog su četiri ocila radnim površinama okrenutim ka uspravnoj gredi krsta sve belo a u dnu štita dva zlatna krina. Štit je krunisan krunom NјKV kralјa Petra I sa plavim krinom u centru a oko štita je Orden Svetog kneza Lazara.“ Zvanični blazon heraldičkim jezikom se ustanovlјava posebnim ukazom na srpskom i sa varijantama na engleskom, francuskom i ruskom. Ustanovlјava se da je ovo mali lični grb svake Glave Doma od sada nadalјe. Grafički izgled zvanične verzije se daje ovde:

2) Malog ličnog grba Nјegovog Kralјevskog Visočanstva Princa Naslednika Petra, istog kao malog ličnog grba Nјegovog Kralјevskog Visočanstva Krunskog Princa Aleksandra sa diferencijacijom zlatnih ocila namesto belih. Ustanovlјava se da je ovo mali lični grb svakog Princa Naslednika od sada nadalјe. Grafički izgled zvanične verzije se daje ovde:

3) Velikog pavilјonskog grba Kralјevske porodice Karađorđević od Srbije koji je opisnog blazona „Štit: na crvenom štitu je beli dvoglavi orao u poletu obe glave krunisane heraldičkom krunom Srbije, klјuna, jezika i nogu zlatnih a na grudima orla crveni štit sa krstom do ivica između kog su četiri ocila radnim površinama okrenutim ka uspravnoj gredi krsta sve belo a u dnu štita dva zlatna krina. Štit je krunisan krunom NјKV kralјa Petra I sa plavim krinom u centru a držači štita su dvojica vojvoda odevenih u vojvodske odežde iz XIX veka oružanih sve prirodno i koji drže stegove sa srpskom trobojkom crveno, plavo, belo opervažene i kićanka zlatnih a stoje na zelenom postolјu to jest postamentu floralnih motiva naših srednjovekovnih sa kog slobodno pada svitak nebesko plave boje na kom je geslo to jest moto Kralјevske porodice Spes mihi prima Deus. Sve gorenavedeno je zaogrnuto kralјevskom porfirom koja je krunidbeni plašt NјKV kralјa Petra I uvezen zlatnim kićankama a iznad na pavilјonskom završetku je kruna NјKV kralјa Petra I sa plavim krinom u centru.“ Grafički izgled zvanične verzije se daje ovde:

Ovaj ukaz stupa na snagu potpisivanjem Glave Kralјevskog doma i herolda.

U Beogradu,

Sva heraldička pitanja vezana za Kralјevski doma Karađorđevića nalaze se u ingerenciji Herolda Kralјevskog doma. Svojim Ukazom, koji donosi po odobrenju i uz saglasnost Starešine Kralјevskog doma, Herold zvanično propisuje, proglašava i sprovodi merodavne odredbe u pogledu sadržaja, izgleda, kompetencija i primene heraldičkih normi i standarda u okviru Kralјevskog doma.

Senčena verzija Malog ličnog grba NјKV Krunskog Princa Aleksandra (Lj. Grujić)

 

Senčena verzija Velikog pavilјonskog grba Kralјevske porodice Karađorđević od Srbije (Lj. Grujić)

Cenjeno čitatelјstvo će možda primetiti da je istorijski razvoj doveo do situacije da grbovi Srbije i Kralјevske porodice postoje na dva nivoa, tj. malom i velikom, što ih dovodi u skromniji položaj od svakog ličnog građanskog i municiplnog grba koji ima tri nivoa! Nedostatak srednjeg nivoa grba u slučaju Kralјevskog Doma Karađorđevića se rešavao spontanim razvitkom kojeg je fascinantno pratiti (više o tome u drugo tekstu) a trenutna emanacija mu ima nestabilno ime, opet zbog organskog istorijskog razvitka.

Dvorski grb Doma, Dinastički grb Doma, Grb Starešine Kralјevskog doma Srbije. Istorijski gledano, ovaj nivo grba bi trebalo da koriste kralјevski liferanti na nivou Doma.

Žena Starešine Doma Karađorđevića crpi svoje grbonosno obeležje od fontane časti svog muža. Mali lični grb Nјenog Kralјevskog Visočanstva Krunske Princeze Katarine od Srbije je prema tome sadržaj štita muža prenesen na štit lozanž a heraldičkom kortezijom bez nasleđivanja je nadvišen kralјevskom krunom NјKV Kralјa Petra I, bez ikakve heraldičke diferencijacije.

Blagoslov potomstva u Domu Karađorđevom u našem vremenu zahteva da se i heraldička znamenja članova Doma urede kako bi se obezbedio sistem jasne identifikacije u nizovima generacija koje doprinose i omogućuju nastavak vladalačke loze. Taj dokument još uvek nije formalno promulgovan iako jeste usmeno odobren od Starešine doma, pa se ovde donose osnovne karakteristike predloženog sistema heraldičke diferencijacije i kadencije.

Praktična primena predloženog sistema diferencijacije i kadencije izgledala bi u praksi ovako kako je prikazano na rodoslovnom dijagramu. Ovaj sistem diferencijacije nije naslednog i stalnog karaktera, imanje kralјevskog grba dodatno promenjenog zavisi isklјučivo od položaja u odnosu na izvor počasti a to je Starešina doma. Prostije rečeno na primeru princa-naslednika, svaka osoba koja obnaša poziciju princa-naslednika treba da ima grb ovako propisan. Pomeranjem rodbinskih odnosa menja se i grb. Svaki slučaj izlaska iz ovih okvira u korist stalnog naslednog rešenja se odlučuje pojedinačno od strane Herolda, pod uslovima već propisanim u ovom tekstu. Takvo rešenje bi najverovatnije značilo izlazak iz direktnog poretka nasleđivanja ali zadržavanje heraldičkog baštinjenja heraldike Kralјevskog doma na opštem nivou.

Poređenje između malog grba drugog sina Starešine doma, njegovog sina i malog grba Srbije.