Kraljevski Kompleks

postoji od 1924. godine, ipak za tako kratko vreme služio je kao najvažnija rezidencija države koja je promenila devet imena, dva uređenja i dva diktatora. Kraljevski Dvor i danas predstavlja simbol velikih promena koje je srpsko i jugoslovensko društvo preživelo tokom XX veka.

Zanimljiva je činjenica da u vreme Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije, u dekoraciji Kraljevskog i Belog Dvora nisu bili zastupljeni eksplicitni dinastički simboli i kraljevske insignije, ukoliko izuzmemo vizantijske dvoglave bele orlove u dekoraciji svodova suterena Kraljevskog Dvora. Na Kraljevskom Kompleksu postoje različiti artefakti, slike, fotografije i svedočanstva o enterijerskim prilagođavanjima Dvorova u periodu posle Drugog svetskog rata.

Posle Drugog Svetskog Rata pripadnici komunističkog režima koristili su prema svojim potrebama Kraljevski i Beli Dvor. Zaostavština nekadašnjeg režima na Belom Dvoru predstavlja značajan segment njegove istorije. Na neki način, nasleđeno stanje Kraljevskog Kompleksa iz 2000. godine predstavlja istoriju propalog političkog eksperimenta bivše Jugoslavije. NJKV Prestolonaslednik Aleksandar II kaže da samo diktatori brišu i čiste istoriju i da će simboli perioda od 1945. do 2000. godine ostati kao spomen prošlih vremena.

Simboli pobedničkog vandalizma

Prvi tip simbola komunističkog režima su simboli nastali kao posledica talasa pobedničkog vandalizma. U naletu „oslobodilačkih“ jedinica najviše je stradala Dvorska Kapela Svetog Apostola Andreja Prvozvanog, o čemu živo svedoče skrnavljenja fresaka, ikonostasa i ponajviše još uvek vidljivi tragovi hitaca ispaljenih pravo u Hristovo čelo, srce i oreol kao svojevrsni akt simboličnog ubistva Gospoda. Crkva je nakon 1944. godine bila pretvorena u stovarište baštenskog materijala. Najvrednija ikona Bogorodice sa Hristom okovana zlatom, poreklom sa Ohrida, netragom je nestala. Tek je povodom dolaska Etiopskog Cara Hajle Selasija, 1953. godine, u vreme prvog velikog raščišćavanja i ponovnog osvećenja crkve, namesto nestale ikone na brzinu načinjena postojeća replika.

Simboli koji neutrališu originalne simbole

Druga vrsta komunističkih simbola predstavlja rezultat sistematskog nastojanja da neutralnim motivima ili neupadljivom promenom ideološkog određenja, budu sa Kraljevskog Dvora uklonjeni simboli jugoslovenske monarhije. Ovi simboli su najčitljiviji u zidnoj i svodnoj dekoraciji suterena Kraljevskog Dvora. Medaljoni na kojima su se prvobitno nalazili dvoglavi beli orlovi pažljivo su preslikani tako da se bojom i motivima uklope u maštovito oslikane zidne dekoracije ruskih majstora. Posebno zanimljivi su motivi u salonu za kartanje gde su vrlo diskretno u preslikane medaljone sa motivima vizantijskih dvoglavih orlova dodate svetlo crvene petokrake.

Umetnički predmeti sa novom ideološkom sadržinom

Treću kategoriju posleratnih simbola na Kraljevskom Kompleksu predstavljaju slike, statue, spomenici i upotrebni predmeti sa ideološkom sadržinom. Upotrebni predmeti su pre svega escajg, servisi za ručavanje, srebrnina sa odstranjenim monogramima Kralja Aleksandra i dodatim simbolima komunizma ili socijalističke Jugoslavije. Ni vitki mermerni stubovi Zlatnog Salona Kraljevskog Dvora nisu bili pošteđeni obeležavanja novom ideologijom pa se na jednom još uvek može nazreti trag urezane zvezde petokrake. Luster i kandelabri od kovanog gvožđa sa zadnje terase Belog Dvora i danas nose proreze u vidu petokraka. Od umetničkih dela najpoznatija je slika Krste Hegedušića koja prikazuje Bitku kod Stubice iz 1573. godine, kada su habzburški feudalci ugušili seljačku bunu Matije Gupca. Od spomenika se izdvaja onaj na glavnom putu koji vodi do Kraljevskog Dvora koji je posvećen sovjetskom vojniku crvene armije, rad Antona Augustinčića.

Najviše pažnje i interesovanja pobuđuje svakako grob Davorjanke Zdenke Paunović, sekretarice i velike ljubavi Josipa Broza Tita koji je, nakon njene preuranjene smrti, dao da se ona sahrani na svega dve stotine metara daleko od Belog Dvora.

Sačuvane su i mnogobrojne fotografije koje svedoče o tome da je Kraljevski Dvor služio kao mesto za ugošćavanje i odsedanje visokih državnih zvanica, predsednika država, careva, kraljeva, ministara ali i diktatora, dok je Beli Dvor korišćen kao zdanje za oficijelne vizitacije, sastanke i prijeme predsednika bivše SFRJ i SRJ.