Iz Lovrana / Scena u parku
Sokić Ljubica Cuca (1914 – 2009)
Tempera
Dimenzije: 41h 65 cm
Vreme nastanka: 1951.
Sign. d.d.
Inv.br. 24 /01
Kraljevski dvor
Slika Iz Lovrana stilski pripada ciklusu dela Ljubice Sokić koje umetnica izlaže 1951. godine u galeriji ULUSa. Zajedno sa Dušaom Ristićem Sokićeva te godine izlaže tempere, pastele i crteže kojima se bavila kao posebnom a ne pripremnom likovnom tehnikom. Vedute Iloka, Rovinja,stare fasade, ulice, mrtve prirode…bile su teme njenih izloženih dela, slikane u intimističkom maniru.
Scena u parku / Iz Lovrana pripada krugu ovih ostvarenja ikao se ne može sa preciznošću utvrditi da li je i ova slika bila na pomenutoj izložbi. Iako tematski pripada pejzažu ova kompozicija pre ukazuje na emocionalnu dubinu, i neki intimni zapis. Svetli kolorit tempere sa žutim, zelenim i oker-crvenim akcentom, svedenost oblika: odlike su ove kompozicije. Slikarstvo ovog period slikarke Ljubice Cuce Sokić odlikuje mirnoća, odmerenost. Idejnu osnovu za svoje radove umetnica nalazi u percepciji objektivnog, postojećeg sveta, težeći da u prirodi zapravo otkrije harmoniju.
Ljubica Cuca Sokić rođena je u Bitolju. Gimnaziju je pohađala u Beogradu, u kojoj je profesor crtanja bila Zora Petrović. Slikanje je učila kod profesora Vase Pomorišca, Bete Vukanovića, Ljube Ivanovića i Ivana Radovića. U međuratnim godinama, tačnije u periodu od 1936-1939 Ljubica Sokić je radila i izlagala u Parizu. Nakon povratka iz Pariza, poprvi put samostalno je izlagala 1939. u Paviljonu Cvijete Zuzorić.
Bila je jedan od osnivača grupe Desetorica, izlagala je u okviru grupe , a zatim na izložbama ULUSa posle 1945. Nakon rata bavi se pejzažima, portretima i mrtvom prirodom. Bila je profesor ma Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu u periodu od 1948-1972. Godine 1968. postaje dopisni, a od 1978. godine i redovni član SANU. Osim slikarstva njeno interesovanje bilo je usmereno i na ilustracije dečijih knjiga i časopisa.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima je Savezna nagrada za slikarstvo FNRJ 1949, Sedmojulska nagrada SR Srbije 1972,
Umetnost Ljubice Cuce Sokić pripada zrelom modernizmu. Njeno intimističko slikarstvo poseduje klasične motive od pejzaže, mrtve prirode i urbanih veduta do portreta. Sredinom pete decenije postepeno se kreće ka uprošćavanju formi, pojednostavljivanju kompozicija i umirivanju kolorističke game. Umetnost Sokićeve polazi od realnosti koja je okružuje, a njen način likovnog razmišljenja je apstraktan. Ona nij ezainteresovana za realne predstave objekta već je interesuju utisci i tragovi koje ti predmeti ostavljaju.