SAOPŠTENJE
KANCELARIJE
NJ.K.V. PRESTOLONASLEDNIKA
A L E K S A N D R A II 
 
G-din Matija
Bećković
17. jula 2002.
Zdravica za
rođendan Nj.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra
 
Vaša
Visočanstva, svetla Kruno,
U ime Krunskog
saveta i prisutnih uzvanika imam čast da izgovorim ovu zdravicu u Vašoj kući i u
Vaše zdravlje u slavu Vašeg rođenja i današnjeg dana.
Proviđenje je
učinilo da se rodite u izgnanstvu one godine kad je Vaš narod ostao u ropstvu
iza gvozdene zavese i odlučilo da svoju zemlju prvi put vidite tek kad je ta
zavesa pala. Tako je kruna ponovo postala ono što je oduvek bila – simbol
trajanja, jedinstva i slobode.
Svaki
rođendanski poklon manji je od onoga kojim je Nebo darovalo Vas i Vaš narod
samim Vašim rođenjem. A ono što Vam je dalo Nebo nije Vam mogao uzeti niko na
zemlji, a nije da se nisu trudili. Tamo gde je najviše postradao Bog nije mogao
biti pošteđen ni Božji miropomazanik. Mada niste nigde odlazili, Vaš dolazak je
bio povratak a Vaše prisustvo u zemlji sada je neka vrsta očigledne nastave. Do
juče je bilo nezamislivo da budete u svojoj kući a već danas je nezamislivije da
niste u njoj.
Dvesta godina je
kako niko Vaš po oba roditelja nije bio ništa drugo do kralj. Nema takvog drugog
Srbina. I nema Srbina čiji dom nije zaklet Vašem domu i zato ni mi nemamo manje
obaveza prema Vama nego što su ih naši preci imali prema Vašim precima i
prethodnicima. Vi niste samo živa spona svim naraštajima i kolenima, nego i
najkraći put nas samih od jednih ka drugima.
Čast i slava
republikama ali da nije lako biti republika onome ko republika nikad nije bio,
teško da ima boljeg primera od Srbije. Komunizam i republika su u Srbiju došli
zajedno ali zajedno nisu otišli. Da je otišla s onim ko je doveo to bi bio
najbolji dokaz da je Srbija s komunizmom raskrstila. Ovako, jugoslovenska
republika je nestala kako je i nastala, u krvi, bezakonju i sramoti, ali nije
odustala da Srbiji teslimi svoju krvavu ostavštinu. Zato i nema važnije
lustracije od uklanjanja bezakonja iz temelja srpske države i obraza srpske
nacije. Ako bi za tu lustraciju bili samo monarhisti to bi značilo da su se svi
ostali saglasili s nasiljem i bezakonjem. Srećom, tako nije, pa je pitanje
monarhije postalo pitanje demokratije i njen neodvojivi deo. Stara koliko crkva
i država, a starija od stranaka i strana, kruna u pogledu njihovih prava ne
pravi razliku između svojih pristalica i protivnika.
Nema evropske
kraljevine koja više od Srbije zaslužuje da to bude i da nosi to ime. A njeno
mesto danas može biti samo ono koje kruna ima u ustavu bilo koje evropske
kraljevine.
Teško je
obnoviti demokratske tradicije i institucije a zaboraviti parlamentarnu
monarhiju. Republika Srbija demokratskih tradicija i institucija nema. I teško
je razumeti da je problem Srbije što krunu ima. A još teže gledati je gologlavu
u položaju u kome se našla među evropskim narodima. Kao prosjak za koga bi se
ispostavilo da ima krunu.
Da ste svet
ugledali u svojoj zemlji 1945. godine pitanje naše dinastije i parlamentarne
monarhije bilo bi zauvek rešeno onako kako su ga boljševici zauvek rešili u
Rusiji.
Kad se ne zna
gde je središte niko ne zna gde mu je mesto. A tamo gde niko ne zna gde mu je
mesto, lažni kraljevi imaju više pristalica nego onaj pravi. Zato se ponekad
čini da je to najvažniji razlog tolikom otporu Božjoj istini i pravdi.

Kažu da današnja
deca više liče na svoje vreme nego na svoje roditelje. Možda se to može reći ne
samo za decu nego i za današnje parlamentarne monarhije. Možda je to razlog što
i mladi ljudi najbolje razumeju i najlakše prihvataju njeno vaspostavljanje.
Možda je današnji položaj krune u evropskim parlamentarnim monarhijama i bliži
njihovoj mitskoj i metafizičkoj suštini. Kralj ne vlada, nego vlastima oduzima
ono što im ne pripada. Kao i u crkvi u kruni su pomešani nebo i zemlja, i u njoj
je bolje očuvana njena nebeska strana. Ona je simbol verodostojnosti, vrednosti
i vrlina naroda i države, a to je možda ono što nam danas najviše nedostaje.

U poslednjem
poluveku prvi put u istoriji srpskog jezika govori nisu završavani pokličem
živeo kralj. Naprotiv, taj poklič je bio krivično delo. Ali evo, i ta reč se
vratila svome jeziku i narodu, a gde je umesnije da se čuje nego u Kraljevskom
dvoru. I kad da se čuje ako ne za srećan rođendan Nj.K.V. Prestolonaslednika
Aleksandra.
Živeo kralj!
Na mnogaja
ljeta!
 

1997 Nj.K.V. Princ Aleksandar II Sva prava zakonom zasticena