IZJAVA
Nj.K.V. PRESTOLONASLEDNIKA
A L E K S A N D R A

o razgovorima o Kosovu
 
 

Informacije o razgovorima o Kosovu u Rambujeu jasno ukazuju da se tragedija
Srbije i srpskog naroda nastalja i produbljuje.   Na terazijama
sudbine se ne nalaze samo Kosovo i Metohija vec mozda i sam opstanak srpske
drzave.   Rambuje nije uzrok srpske nesrece vec je posledica
i rezultat pedesetogodisnje vladavine jugoslovenskih komunista i njihove
antisrpske politike ciji je neposredni naslednik sadasnji rezim u Beogradu.  
To nasledje nas je kostalo krvavog raspada Jugoslavije i gubitka vekovnih
srpskih ognjista i zemalja, a sada otvara definitivan proces razaranja
onoga sto je ostalo od Srbije.  Problem srpsko-albanskih odnosa na
Kosovu stariji je od ovog rezima ali sadasnja vlast je odgovorna sto u
periodu posle pada komunizma u Istocnoj Evropi nije bas nista preduzela
da se ti odnosi saniraju i sto je dozvolila i cak omogucila internacionalizaciju 
kosovskog pitanja.

Bilans ukupne politike najodgovornije i najautoritativnije licnosti
rezima nedvosmisleno pokazuje da je jedina motivacija i interes te politike
zelja da se odrzi na vlasti.  Vlasti nad bilo cim, pod uslovom da
je apsolutna.   Od 1987. godine do danas Kosovo i njegovo 
centralno mesto u srpskoj svesti korisceni su samo sa ciljem da se osvoji
i odrzi kontrola nad svim polugama vlasti.   Kosovski Srbi su
izmanipulisani za osvajanje vlasti i potpunu dominaciju politickom scenom
u Srbiji.  Srbi u Hrvatskoj i Bosni posluzili su za konsolidovanje
pozicije i ucvrscenje licne vladavine. Nacin na koji su ti Srbi zrtvovani
je najbolji dokaz da sadasnja vlast ne postuje ni Bozje ni ljudske zakone.

Prosle godine, kada je postalo ocito da ce doci do internacionalizacije
kosovskog pitanja, rezim aranzira referendum protiv stranog mesanja ne
zbog svoje brige za sudbinu Kosova vec iskljucivo zbog propagandne koristi
od takvog poteza.  Uprkos rezultata referenduma, rezim uskoro zatim
ne samo prihvata vec i omogucuje tesku povredu drzavnog  suvereniteta 
u vidu sporazuma Holbruk – Milosevic koji oznacava prvi korak u odvajanju
Kosova od Srbije.   Tome sledi prihvatanje posredovanja americkog
ambasadora Kristofera Hila, da bi proces kulminirao u odrzavanju medjunarodne
konferencije u Rambujeu.

Ta konferencija je odrzana u krajnje ponizavajucim uslovima za srpski
narod, u senci pretnji vazdusnim napadima NATO sila.  Jedina moguca
zrtva tih napada bio bi narod, nikako rezim. Na konferenciji Srbiju predstavlja
jedna krajnje nereprezentativna delegacija u kojoj nema predstavnika ni
Srpske Crkve ni kosovskih Srba.  Konferencija nije ispunila ocekivanja
svojih organizatora ne zbog vestine ili mudrosti drzavne delegacije Srbije,
vec zbog neslaganja medju albanskim delegatima i njihovog ekstremizma.

Rambuje nije uspeo iz vise razloga od kojih je mozda najvazniji da su
organizatori potcenili ozbiljnost i slozenost problema.  Hteli su
da za svega dve nedelje rese problem ciji su koreni stari nekoliko vekova! 
Hteli su da ga rese ne istinskim pregovorima vec silom, diktatom 
o uspostavljanju NATO protektorata nad Kosovom koji bi neminovno doveo
do stvaranja drzave u drzavi  i konacno do punog gubljenja suvereniteta 
Srbije nad Kosovom.  

Narocito su za zaljenje bile pretnje Srbiji i sramna kampanja ocrnjivanja
Srba u celom svetu.   Zapad mora biti svestan da se srpski narod
ne moze i ne sme poistovecavati sa rezimom u Beogradu.   Srbi,
koji su u dva svetska rata bili odani saveznici demokratskog sveta, i to
strahovito platili ogromnim ljudskim zrtvama i razaranjem svoje kraljevine,
danas su izlozeni pretnjama bombardovanjem od strane tih istih saveznika
ojacanih zajednickim neprijateljima iz oba rata!   To je moralno
i politicki neprihvatljivo.

Srpski narod mora da se trgne i da vidi da ga ovaj rezim vodi u totalnu
propast i vecitu izolaciju.   Cena koju je vec platio zbog katastrofalne
politike rezima je stravicna.   Krajine su ostale bez Srba.  
U Bosni i Hercegovini u toku je proces tihog eliminisanja Republike Srpske.  
Odnosi izmedju Srbije i Crne Gore nisu nikada bili gori a rezim svesno
podstice razdor pa cak i neprijateljstvo.   Stvoreno je mafijasko
drustvo i “nova klasa”, drustvo u kome su zivot i rad za postene ljude
postali gotovo nemoguci.   Na stotine hiljada mladih i strucnih
ljudi napusta zemlju trazeci drugde bolji zivot i sigurnost, ne zeleci
da budu manipulisani i iskorisceni od rezima.  

Zahvaljujuci svojoj punoj kontroli nad medijima i zakulisnim politickim
nagodbama, rezim je omogucio stvaranje jedne pseudo-opozicije koristeci
njene vodece ljude za svoje svrhe.  Brinuci se samo o svom opstanku,
vlast sistematski unistava ekonomiju i finansije, cinovnistvo i sudstvo,
pravo i nauku, vojsku i gradjanstvo, radnistvo i inteligenciju, selo i
grad, mladost i starost.  Ta vlast cveta u uslovima izolacije i umesto
da trazi prijatelje u inostranstvu, podstice neprijateljsko raspolozenje
prema strancima. Buducnost Kosova i mir u tom regionu zavise od nase sposobnosti
da se ujedinimo i tog cudovisnog rezima oslobodimo.

Danas je tesko reci kakvi su izgledi za resenje kosovskog problema. 
Albanski separatisti ce se tesko odreci terora koji se do sada pokazao
tako uspesnim u realizaciji sna o Velikoj Albaniji.   Rezim u
Beogradu mora shvatiti da se problem ne moze resiti primenom preterane
sile.    Nasilje prema civilima, sa obe strane, nemoguce
je bilo cim pravdati.  Resenje se moze naci jedino putem istinskih
pregovora izmedju demokratskih Srba i demokratskih Albanaca.  
Na Kosovu ima dovoljno zemlje i hleba i za Srbe i za Albance, bolje je
da zive kao dobri susedi nego kao neprijatelji.  Od geografije ne
mozemo pobeci, a duznost nam je da nadjemo pravedna resenja i obezbedimo
pristojan zivot i ljudska prava za sve gradjane Srbije i Jugoslavije.

Kosovo je samo deo problema na Balkanu.  Odvajanje Kosova od Srbije
nece stvoriti nikakvu zonu mira na Balkanu vec ce postati izvor novih i
trajnih nacionalnih i etnickih sukoba.  Iz tih sukoba nici ce novi
mitovi, a iz novih mitova procvetace nove mrznje i neprijateljstva.  
Ako dodje do nove konflagracije, stradace svi balkanski narodi, a narocito
Srbi.   Dosta je bilo ratova u nasem regionu, oni su unesrecili
narode a ojacali vlastodrsce po celom Balkanu.   Jedino mir,
saradnja i mudro resavanje teskih problema omogucice bolju buducnost za
sve.  

Cvrsto smo uvereni da Srbi ne zele da zasnivaju svoju srecu na nesreci
drugih naroda.  To bi bilo protivno hriscanskoj etici, a istorija
nas uci da politika koja gazi eticka nacela ne donosi nimalo dobre plodove.  
Demokratska Srbija ce biti garant i uslov slobodnog razvitka i napretka
ne samo Srba, vec svih gradjana bez obzira na etnicko poreklo, veroispovest
ili politicko opredelenje.

Srpski narod mora biti svestan svih ovih momenata sada pred nastavak
razgovora o Kosovu i Metohiji.   U tim razgovorima, apsolutan
prioritet treba dati odbrani interesa srpskog naroda i drzavnog suvereniteta,
kao i zastiti srpskog zivlja i  srpskih svetinja na tom podrucju.  
One su deo hriscanske kulture i bastine ne samo Srba vec celoga sveta.
 

ALEKSANDAR

U Londonu, 9. marta 1999.

 

1997 Nj.K.V. Princ Aleksandar II
Sva prava zakonom zasticena