SAOPŠTENJE
KANCELARIJE
NJ.K.V. PRESTOLONASLEDNIKA
A L E K S A N D R A II 

 

Emitovano u “Kažiprstu” Radija B92 19. septembra 2003

Aleksandar Karađorđević zahteva da mu Crna Gora vrati nasledstvo

Prestolonaslednik traži konfiskovane dvorce i imanja
Nikola Tomić
Naslednik krune Karađorđevića zahteva da mu država Crna Gora vrati ono
što mu po nasleđu pripada, a što su njegovim precima 1947. konfiskovali
komunisti – između ostalog, dva dvorca i 200 placeva. Iz Crne Gore stižu
oštre reakcije, a princ Nikola Petrović-Njegoš u izjavi za Radio B92
predlaže kompromis. Pripremio Nikola Tomić
Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević odlučio je da zatraži da mu se
vrati njegova imovina u Crnoj Gori. Od Komisije za restituciju Vlade Crne
Gore prestolonaslednik Aleksandar je preko opunomoćenika zatražio da mu se
vrati imovina koja mu po liniji nasledstva pripada, a koju su komunisti
posle Drugog svetskog rata konfiskovali. U pitanju je sledeće: dvorac u
Miločeru i oko dve stotine parcela u oblasti Budva–Miločer–Sveti Stefan,
zatim zgrada srpskog poslanstva na Cetinju i pripadajući plac, kao i dvorac
Leskovac u Rijeci Crnojevića. U pitanju su objekti i imanja koji su bili u
vlasništvu kraljice Marije, kralja Petra Drugog i kraljevića Tomislava i
Andrije. Deo ove imovine je sada u državnom, a deo u privatnom vlasništvu.
Ne postoji procena novčane vrednosti, ali u pitanju su stotine hiljada evra,
najmanje.
Član Krunskog saveta Dragomir Acović obrazlaže za B92 zahtev
prestolonaslednika Aleksandra: ”Radi se o imovini koja je konfiskovana na
osnovu akta iz 1947. godine, koji je u međuvremenu, kao što znate, odlukom
savezne Skupštine ukinut i više ne proizvodi pravno dejstvo. Osnov je taj da
je u čitavom civilizovanom svetu pravo na privatnu imovinu nešto što se
smatra potpuno nespornim i što bi moralo biti nesporno i u jednoj zemlji kao
što je državna zajednica Srbije i Crne Gore.”
B92: Očekujete li bilo kakvu podršku države Srbije i njenih
predstavnika, na zvaničnom ili nezvaničnom nivou, u ovom slučaju?
Acović: ”Ne očekujem ni podršku, ni otpor. Očekujem da, ako
postoji država koja funkcioniše u svim svojim elementima – a to znači u
kojoj funkcioniše i pravosudni sistem – da će onda na ovaj zahtev biti
odgovoreno u skladu sa važećom pravnom procedurom koja se mora odnositi na
svakog građanina, bez obzira na to da li se on preziva Karađorđević ili, na
primer, Janković.”
U Crnoj Gori javnost je vrlo burno reagovala na ovaj zahtev. Mnogi
pravnici, istoričari i političari tvrde da je namera Karađorđevića, najblaže
rečeno, nerealna. Tipično je mišljenje koje je za B92 izneo istoričar iz
Bara Novak Adžić: ”Pravni poredak Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije
razoren je u doba rata 1941-1945. U doba revolucije i on je apsolutno
prestao da važi u skladu sa poznatim načelom u pravu leks posterior derogat
legi priori, tj. da kasniji pravni akti stavljaju van snage ranije pravne
akte. To znači da je 1945. godine proglašen unutrašnji pravni diskontinuitet
sa poretkom Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, da je u parlamentu
usvojen Zakon o konfiskaciji imovine dinastije Karađorđević, što znači da
Karađorđevići u Crnoj Gori apsolutno nemaju nikakav pravni osnov, kao ni
moralni i politički osnov, da potražuju pokretna i nepokretna dobra. Oni su
u Crnoj Gori bili okupaciona dinastija koja je sobom donela krv, pepeo,
zgarišta i groblja crnogorskim domovima.”
Član Krunskog saveta Dragomir Acović na ovakve i slične tvrdnje odgovara:
”Javnost u Crnoj Gori često burno reaguje na način koji često ne može da se
svrsta u domen pravnog, razumnog, pa ako hoćete i etičkog. Dakle, javnost je
zapaljena zbog toga što postoji izvesno harangiranje, koje nije ograničeno
samo na neke političke faktore i ono traje vrlo dugo. Nije neobično to što
ima tako burnih reakcija. Međutim, ovde se radi o nečemu što spada u pravne
norme, a javne emocije po pravilu ne bi smele da imaju upliv, a kamoli da se
na onovu njih odlučuje u takvim pitanjima. U svakom slučaju, treba se nadati
da će se pitanje prilagođavanja prava ličnosti ili slučaju pokazati kao
nešto što je stvar prošlosti, a ne sadašnjosti i budućnosti.”
B92: Odnosi Srbije i Crne Gore nisu stabilni. Može li ovakav
zahtev Karađorđevića da utiče na dalje pogoršanje tih odnosa?
Acović: ”Ako postoji želja da se stvari teraju ka negativnom
raspletu, onda ne postoji stvar koja ne može biti zloupotrebljena. Ako se ne
postavi nikakav zahtev, i ako se ne da nikakva izjava, i ako se nikakav
potez ne povuče, onda je to razlog za pogoršanje. Ako se neki potez povuče,
onda je to opet razlog za pogoršanje. Dakle, nije pitanje da li je
postavljen određeni zahtev, nego je pitanje šta je cilj i šta je ona stvarna
skrivena želja političkih faktora koji u Crnoj Gori, i ne samo u Crnoj Gori,
upravljaju javnim mnjenjem.”
Pre dolaska Karađorđevića na vlast 1914. godine Kraljevinom Crnom Gorom
je vladala dinastija Petrović-Njegoš. Unuk kralja Nikole Prvog Nikola Drugi
Petrović-Njegoš oštro je reagovao kada je saznao za zahtev Aleksandra
Karađorđevića upućen vladi u Podgorici. Nikola Petrović-Njegoš, po zanimanju
arhitekta, živi i radi u Parizu, tako da smo s njim razgovarali telefonom,
na francuskom jeziku. Pored kritike, princ Nikola iznosi, međutim, i
kompromisni predlog: “Nisam pravnik i ne mogu da komentarišem pravnu stranu
priče, ali sa etičkog stanovišta, za mene je taj zahtev šokantan. Odnos koji
porodice Petrović i Karađorđević imaju sa Crnom Gorom, odnosno sa Srbijom,
ne može se svesti na nivo materijalnog. Ono što su naši preci posedovali, to
oni nisu stekli samo zahvaljujući svom talentu ili volji već pre svega
zahvaljujući hrabrosti i žrtvama naroda, muškaraca i žena, koji su na tome
radili. To nije imovina samo kraljevskih porodica, već i celog naroda.
Zakoni su pravila koja određuju jedno društvo i mogu se menjati. Na primer,
donedavno je u svetu postojalo robovlasništvo, a ipak nikome danas ne bi
palo na pamet da povrati svoja stara prava i zatraži natrag robove. To što
neko hoće da Crnoj Gori uzme Miločer i Sveti Stefan, najbolje adute za
crnogorski turistički razvoj, naprosto je neverovatno. To je kao kada bi
dinastija Burbona u Francuskoj tražila da joj se vrati dvorac u Versaju. Taj
zahtev je u suštini dokaz nebrige za težak ekonomski i socijalni položaj
Crne Gore. S druge strane, mislim da bi bilo normalno i moguće da se
postigne određeni sporazum, džentlmenski dogovor, po kojem bi porodica
Karađorđević u Crnoj Gori dobila određeni objekat, kuću na primer, u kojem
bi oni mogli da kao domaćini borave prilikom svojih dolazaka u Crnu Goru.”

Princ Nikola Drugi u Crnoj Gori, pre svega u krugovima koji se zalažu za
nezavisnost, ima veoma dobar imidž i često se pojavljuje kao organizator ili
počasni gost mnogih javnih događaja. Pitali smo Dragomira Acovića iz
Krunskog saveta kakav imidž u Crnoj Gori ima prestolonaslednik Aleksandar:
”S obzirom na to da su stavovi u Crnoj Gori gotovo polarizovani na dva
opozitna kraja, to se vidi i u odnosu prema prestolonasledniku Aleksandru.
On je boravio u Crnoj Gori više puta i tamo gde je boravio bio je dočekivan
dobro. To ne znači da u nekim medijima nije bilo napada, to ne znači da u
nekim sredinama nije bilo krajnje negativnih komentara na svako njegovo
pojavljivanje, ali, u krajnjoj liniji, to je verovatno nešto što bi trebalo
da bude u domenu demokratskih prava, jer demokratsko je pravo svakako
građanina ili grupa ili političkih stranaka da im se nešto sviđa, da im se
druga stvar ne sviđa. Politika prestolonaslednika Aleksandra bila je da ne
doliva ulje na vatru. On se trudio da i u svojim izjavama i u svojim
postupcima ne doprinosi stvaranju novih konflikata niti zaoštravanju
postojećih. Ja bih podsetio na jednu stvar. On je takođe potomak kralja
Nikole Prvog, on je njegov unuk. U tom smislu, priče o nekakvoj nepravdi, o
tome da njegovo pojavljivanje u zemlji njegovih predaka može da izazove neke
neprilike, dolaze po pravilu od onih koji sami učestvuju u stvaranju
negativne atmosfere.”
B92: Da li su u nedavnoj prošlosti prestolonaslednik Aleksandar
Karađorđević i princ Nikola Petrović kontaktirali, i kakvi su njihovi
odnosi?
Acović: ”Koliko je meni poznato, zvaničnih kontakata nije bilo. S
Krunskim savetom, koji je u ovom sazivu od 1992. godine, Nikola Petrović
nije kontaktirao. Njegov pokojni otac Mihajlo bio je član Krunskog saveta u
prvom sazivu kralja Petra Drugog. O poslednjoj izjavi princa Nikole ja sam
informisan iz medija i samo toliko znam. Naglasio bih jednu stvar: u imovini
Karađorđevića – dakle, ne govorim sada ni o čemu konkretno, niti o bilo kom
određenom Karađorđeviću – koliko je meni poznato, ne postoji ništa što je,
pre nego što je postalo posed Karađorđevića, bilo posed Petrovića-Njegoša.
Preciznije, ono na šta se odnosi zahtev prestolonaslednika Aleksandra nije
bilo konfiskovano, oduzeto ili na bilo koji drugi način prisvojeno od
porodice Petrović-Njegoš, pa zatim postalo vlasništvo Karađorđevića.”
Priča o povraćaju imovine Aleksandra Karađorđevića u Crnoj Gori verovatno
neće uskoro biti završena. Naime, prestolonaslednik Aleksandar je uputio
zahtev pozivajući se na nedavno usvojeni crnogorski Zakon o pravednoj
restituciji, čija je ustavnost u toj republici već dovedena u pitanje. Tu
su, naravno, i zamršeni politički i istorijski aspekti priče, a neizvesna
budućnost odnosa Srbije i Crne Gore svemu tome najmanje ide u prilog.

 

1998 NJ.K.V. Prestolonaslednik
Aleksandar II
Sva prava pridržana