Ženski akt, 1934
Hinko Juhn (1891-1940)
drvo
56.5 cm
cign. d.s.
Inv.br. 50/02
Beli dvor
Težnja ka lepom, ka jednostavnosti, dopadljivoj predstavi u plemenitom materijalu karakteristična je za Juhnova dela. Juhnova najbolja ostvarenja potiču iz perioda art dekoa, treće i četvrte decenije 20. veka, gde je prepoznatljiv uticaj modifikovanog ekspresionizma sa figurama masivnih udova. Bio je poznat i po značajnim radovima u keramici. Od 1930. vraća se klasičnim vajarskim materijalima, između ostalog i drvetu. U duhu vremena, Juhn radi masivne figure, većinom aktove, sa hipertrofiranim udovima. Jedna takva predstava ženskog akta nalazi se i na drvenom reljefu u Dvorskom kompleksu. Ovo delo je izlagano, zajedno sa još jednim sličnim Juhnovim radom na VI prolećnoj izložbi slikarskih i vajarskih radova jugoslovenskih umetnika (1934). Ista predstava nage žene, rađena kao gipsana skulptura, nalazi se u Zavičajnom muzeju u Našicama. Najverovatnije je Juhn tu gipsanu skulpturu preneo na drvo. O takvoj praksi svedoči još jedna gipsana skulptura stojeće nage ženske figure koja plete pletenice iz istog perioda, koja takođe ima svoj pandan u orahovom drvetu, u reljefu.
Hinko Juhn
Rođen je u Podgoraču kraj Našica. Školovao se u Zagrebu u Obrtnoj školi, a zatim na Višoj školi za umjetnost i obrt u klasi profesora Roberta Frangeša i Rudolfa Valdeca. Usavršavao se na Internacionalnoj akademiji u Firenci gde je 1912. godine priredio i svoju prvu izložbu. Nakon toga u Beču upisuje specijalističke studije za umetnost u keramici. Bio je prvi školovani keramičar na ovim prostorima. Osnovao je i vodio odsek keramike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zatim i smer za keramiku u Obrtoj školi. Zaslužan je za odgajanje čitave generacije umetnika koji su promovisali keramiku kao umetnost.