Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar obratio se danas prisutnima na pomenu nevinim žrtvama komunističkog režima u Beogradu, održanom ispred Kraljeve česme u Lisičijem potoku, sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Porfirija. Njegovo Kraljevsko Visočanstvo ovom prilikom bio je u pratnji gospode Vladana Živulovića, Predraga Markovića, Mirka Petrovića i Đurđa Ninkovića, članova Krunskog saveta.
Komemoraciji su prisustvovali i g-din Aleksandar Šapić, gradonačelnik Beograda, predstavnici Vojske Srbije, članovi Udruženja „U ime naroda – za slobodnu Srbiju“ i „Udruženja Kraljevina Srbija“, koje je pod pokroviteljstvom Nj.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra“, kao i mnogi Beograđani. Nakon Njegovog Кraljevskog Visočanstva i gradonačelnika, prisutnima su se obratili i: prof. dr Ratko Ristić, prorektor Beogradskog univerziteta, prof. dr Milo Lompar, dr Bojan Dimitrijević, g. Mirko Petrović i dr Srđan Cvetković, a Nevena Tatić Кarajović je pročitala pesmu „Ne ubiše mi oca krvnici“.
„Mi danas stojimo ovde na svetoj zemlji. Ovo je mesto večnog počinaka hiljada nevinih ljudi, žrtava diktature. Svakom pristojnom čoveku je nepojmljivo da razume ovakve zločine – ubiti nekoga samo zato što drugačije i slobodno misli je izvan ljudskog razuma. Jedina „krivica“ žrtava bila je to što su bile otvorenog uma i želele da žive u slobodnoj, demokratskoj državi. Proglašeni su krivima bez suđenja i bez mogućnosti da se brane. Ali, moglo bi se zapitati – da je uopšte i bilo suđenja, da li bi ishod bio drugačiji?
Zato danas, ispred česme posvećene mom dedi, Nj.V. Kralju Aleksandru I, gde i danas sene nekoliko hiljada ovih mučenika traže večni mir, svi treba da se setimo njihove žrtve. Takođe, da pošaljemo snažnu poruku, da ti zločini nisu i nikada neće biti zaboravljeni. Pravdu nisu dočekali, ali zaslužuju da budu upamćeni, da ćive u sećanju. I da uvek čuvamo sećanje na ta mračna vremena, da se takvi zločini nikada ne ponove“, rekao je Prestolonaslednik Aleksandar. Njegovo Kraljevsko Visočanstvo je takođe izrazio podršku inicijativi da se Kraljeva česma pretvori u memorijalni kompleks, kao i svim nastojanjima da istina pobedi.
Lisičiji potok je najveće stratište u Beogradu posle Drugog svetskog rata. Beograd i Srbija za sada nemaju ni jedno obeležje kojim se neguje sećanje na nevine žrtve komunističkog režima. Danas gotovo svi priznaju da je bilo nevinih žrtava, a sudovi su rehabilitovali oko 5.000 ljudi na zahtev njihovih potomaka, među kojima i mnoge čiji su očevi ubijeni tik uz Kraljevu česmu. Državna komisija za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine, na osnovu nepotpune dokumentacije OZNE (komunističke tajne policije), navela je imena preko 3.500 ubijenih Beograđana. Procenjuje se da je broj ubijenih u Beogradu gotovo dvostruko veći. Prema podacima koje je prikupio dr Srđan Cvetković, ukupan broj onih koje su komunisti streljali posle 1944. godine premašuje 60.000, što je broj koji uključuje samo imena ljudi koja su ostala zabeležena u spiskovima streljanih nakon rata, dok je realni broj veći.
Projekat obuhvata renoviranje i restauraciju porušene Kraljeve česme (iz 1936. godine) i parka sa cvećem i zelenilom i klupama iz vremena pre Drugog svetskog rata. Istovremeno, ideja je da se u Lisičijem potoku (ali i u drugim mestima u Srbiji) podigne spomenik posvećen svim nevino streljanim bez suđenja od strane komunističkog režima u jesen 1944. godine.